• ŠKRIP – najstarije mjesto na Braču; župska crkva Sv. Jelena iz 18. st. Utvrđena kuća obitelji Cerineo iz 16. st. Muzej otoka Brača – najstariji nalazi datiraju iz 15.st. pr.Kr. Jedino sačuvano rimsko groblje na otoku.
• SUPETAR – Crkva „Uznesenja Marijinog“, mauzolej obitelji Petrović (autor T. Rosandić)
• BOL – hotel Kaštil (nekadašnja obiteljska kuća Vusio iz 17.st.). Župna crkva „Gospe od Karmena“ iz 17.st. Galerija umjetnina „Branko Dešković“ (osnovana 1963.g.). Dominikanski samostan,15. st. sa poznatom oltarnom slikom Tintoretta (renesansni slikar iz 16.st. ). Najveća zbirka biljaka na otoku. Prekrasna plaža Zlatni rat.
• BLACA – glagoljaški samostan osnovan 1551. godine, isklesan iz stijene na 250 m nadmorske visine; najbogatija biblioteka na otoku, vrijedna zbirka namještaja, oruđa, oružja, poznata zvjezdarnica. Danas je samostan u funkciji muzeja.
• VIDOVA GORA – najviši vrh jadranskih otoka 778 m; pogled na ostale srednjodalmatinske otoke, ponekad čak i Italiju.
• PUČIŠĆA – župna crkva sv. Jerolima (16.st.) – jedini primjer drvorezbarstva na oltaru (kip sv. Jerolima u spilji). Klesarska škola sa stoljetnom tradicijom. Tvornica kamena 'Jadrankamen'.
• NEREŽIŠĆA – od 10.-19. st. administrativno središte otoka Brača. Crkvica sv. Petra iz 14.st. s kamenim oltarom Nikole Lazanića iz 16.st., minijaturni bor star 200 godina koji raste na krovu.
• POSTIRA – rodno mjesto Vladimira Nazora. Tvornica riblje konzerve- Sardina. Župna crkva Sv. Ivana Krstitelja iz 18.st. Kora-obiteljska radionica suvenira iz maslinovog drveta.

O otoku Braču

Najveći otok srednjodalmatinske otočne skupine, treći po veličini među jadranskim otocima; 394,57 km2; 13 824 stan. Od kopna ga dijeli Brački kanal, od Šolte Splitska vrata, a od Hvara Hvarski kanal. Najviši vrh otoka, Vidova gora (778 m), ujedno je i najviši vrh na jadranskim otocima. Vapnenački dio obale je kamenit i strm, dok je ostali dio razmjerno nizak i pjeskovit (na južnoj strani od Farske do Bola, na sjevernoj od Sutivana do Supetra). U krajoliku otoka prevladava krški vapnenački reljef sa škrapama, jamama, docima i uvalama. Blaže forme reljefa, na kojima su rasprostranjena smeđa primorska tla (najplodnija na otoku), pretežno u unutrašnjosti (osobito između Ložišća i Nerežišća i između Selaca, Novog Sela i Sumartina).

Srednje temperature zraka tijekom siječnja od 4,9 °C (Pražnice) do 7,2 °C (Sutivan), a u srpnju od 22,9 °C (Nerežišća, 360 m) do 24,7 °C (Sutivan). Kiše najviše padaju u zimskoj polovici godine. Pražnice imaju godišnje oko 1450 mm, a Sutivan oko 830 mm oborina.

Od vjetrova imaju najveći utjecaj na klimu otoka jugo i bura (vruljska bura između Pučišća i Povlja). Ljeti je čest, osobito uz sjeverozapadnu obalu, maestral, koji puše s mora.

Na Braču nema površinskih vodenih tokova. Trajnih izvora ima jedino oko Bola. Viši dijelovi otoka (iznad 400 m) mjestimice su obrasli crnim i alepskim borom; veće ili manje šume alepskog bora susreću se uz sva obalna naselja; inače prevladava makija i kamenjar.

Najveća su naselja Pučišća i Supetar. Glavni poljodjelski proizvodi su ulje, vino i voće (višnje i bademi); stočarstvo i ribarstvo. Tvor-nice ribljih konzervi su u Postirama i Milni. Glavni kamenolomi poznatoga bračkoga kamena su kraj Pučišća, Selaca, Postira, Spliske, Donjeg Humca (brački kamen ugrađen je u Bijelu kuću u Washingtonu i Dioklecijanovu palaču u Splitu). Cijelim je otokom izgrađena cestovna mreža; trajektna veza Split-Supetar, Makarska-Sumartin; brodske veze sa Supetrom i Bolom. Zračna luka (za manje zrakoplove) iznad Bola.

Naseljen od neolitika (spilja Kopačina između Donjeg Humca i Supetra), preko brončanog i željeznog doba (gradine Rat kod Ložišća, Kaštilo iznad Bola, Škrip - kao glavna utvrda, Velo i Malo Gradišće, Hum, Gradac, gomile u okolici Nerežišća, Pražnica, Gornjeg i Donjeg Humca i drugdje), grčke kolonizacije (Vičja vala), do danas. Prvi su poznati stanovnici otoka Iliri (antički naziv Brača, Brattia, potječe vjerojatno od ilirskog brentos: jelen).

Rimsko doba ostavilo je tragova (ladanjske vile, grobnice) ne samo u unutrašnjosti otoka već i na obali; za cara Dioklecijana iskorištavali su se kamenolomi kod Škripa.

U ranom srednjem vijeku Brač je pod Bizantom, u IX. st. osvajaju ga slavenski Neretljani, a zatim dolazi u sastav hrvatske države. Zbog opasnosti od pirata stanovnici pomalo napuštaju naselja na obali i povlače se u unutrašnjost otoka (Nerežišća, Donji Humac, Škrip, Gornji Humac, Podhume, Gradac i dr.). U XIII. st. Brač je u rukama Omišana, kojima ga 1240. oduzimaju Splićani; u XIV. st. priznaje vlast ugarsko - hrvatskoga kralja Ludovika I., zatim bosanskoga kralja Tvrtka I. i hercega Hrvoja Vukčića, uživajući pritom široku autonomiju.

Godine 1420.-1797. je pod vlašću Venecije, koja mu je potvrdila stare privilegije. Poslije pada Venecije pripada do 1806. Austriji, kraće vrijeme je baza ruske flote za sjeverni dio Jadrana, zatim je u vlasti Francuza, a onda do 1918. pod Austrijom.

Iz ranokršćanskoga doba je desetak svetišta (trolisna crkva u Sutivanu, trobrodna bazilika s krstionicom u Povljima i Postirama, Supetar). Od X. st. javljaju se prve crkve predromaničkoga stila (Sv. Nikola iznad Sumartina, Sv. Mihovil nad Dolom), a potom crkvene građevine prate stilski razvitak hrvatskoga graditeljstva romaničkih osobina (Sv. Juraj vrh Brača, Sv. Ilija kraj Donjeg Humca). U XV. st. javljaju se složeniji graditeljski sadržaji (ljetnikovac u Bolu), a u renesansnom slogu grade se crkva u Postirama i dominikanska crkva u Bolu. Graditeljstvo baroka najizraženije je pri podizanju crkava (Škrip, Ložišća, Milna, Nerežišća). U XIX. st. zadržana je visoka razina građenja (Ložišća-zvonik, crkva u Selcima). U XX. st. graditeljska ostvarenja čine turistički i hotelski objekti (Bol, Supetar) te kuće za odmor (Povlja, Bobovišća, Splitska).